Chanel je svoju visoku modu pokazao u prekrasnoj pariškoj Velikoj palači/Grand Palaisu, nedaleko najljepše avenije svijeta - čuvenih Elizejskih poljana. U publici su sjedile Chanelove/Lagerfeldove omiljene muze - Alexa Chung, Doppy Delavigne i prelijepa Cipranka Anna Muglalis. Ovoga je puta Karlu Lagarfeldu bilo potrebno 70 prolaza manekenki, radi cjelokupnog i kompletnog ilustriranja sadržaja kolekcije za slijedeću hladnu sezonu. Kolekcija je ponajprije podsjetila na uzbudljivi život Coco Chanel...
Pop glazba bila je ispresijecana božanskim zvukovima Igora Stravinskog (velike ljubavi Coco Chanel), dok su manekenke nosile tamne haljine s detaljima irisa, posjedujući „noćnu" notu i namjernu melankoliju. Predstavljeno je mnoštvo različitih silueta pa kolekcija djeluje kao savršen spoj najgoreg s najboljim, iz Chanelove riznice ideja.
Svima je jasno kako je Lagrefeld nakon avangarde izumio „retrogardu", za odjeću čiji su korijeni u davnom vremenu prvih Chanel kostima, kada se nisu otkrivala koljena. Stil Chanel se vraća prvim ljubavima - čistom tweedu i nekadašnjim proporcijama - haljinama ludih noći iz doba Charleston stila. „Luksuz...", - često je ponavljala Coco Chanel - „nije opreka siromaštvu, nego vulgarnosti.". Lagerfeld nije zaboravio njezinu lekciju.
