Početkom dvadesetog stoljeća sve se izmijenilo kada je francuski kemičar Eugene Schuller napravio prvu komercijalnu boju za kosu, koristeći kemikaliju pod nazivom paraphenylenediamin (PPD). 

Danas je bojenje kose postalo vrlo popularno, dijelom jer je i toliko jednostavno – odemo u trgovinu, kupimo kutijicu s odgovarajućom bojom, pomiješamo je, utrljamo, držimo na kosi dvadesetak minuta, isperemo i paf... imamo novu, drukčiju boju kose! 

Kosa je uglavnom sačinjena od keratina, istog proteina koji se nalazi u koži i noktima. Prirodna boja kose ovisi o omjeru druga dva proteina koji se nalaze u vlasima – eumelaninu i feomelaninu. Eumelanin je odgovoran za smeđu i crnu boju kose dok je feomelanin odgovoran za plavu, narančastu i crvenu. Sijeda kosa ne sadrži niti jedan od ova dva proteina. 

Ljudi su bojali kosu i prije nekoliko tisuća godina, upotrebljavajući pritom razne biljke i minerale. Neke od njih sadrže pigmente – na primjer, kana i crna orahova ljuska, dok neke sadrže prirodne izbjeljivače, npr. ocat, piše trigon.hr. Prirodne boje samo prekrivaju površinu vlasi bojom. One mogu izdržati nekoliko pranja, ali ne moraju biti sigurnija ni blaža sredstva od modernih sintetskih boja. Nedostatak je što se njima ne može dobiti konzistentan rezultat, a neke osobe mogu biti i alergične na njihove sastojke. 

Boje za kosu nanose se direktno na glavu, blizu korijena kose, a taj dio ljudskog tijela je gusto prokrvljen, što znači da se bilo kakve kancerogene komponente s tog mjesta mogu prenijeti dalje u krvotok. Mnoga istraživanja potvrdila su da se na taj način kemikalije iz boja za kosu, posebno onih tamnijih jer sadrže veće koncentracije kemikalija, lako apsorbiraju u tijelo. 

Kemikalije se talože u krvotoku, što može dovesti do različitih oblika raka. Vjeruje se kako dugotrajna uporaba boje za kosu može biti uzrok raka koštane moždine, raka limfnog sustava (ne-Hodgkinovog limfoma) i leukemije, piše trigon.hr.Također, žene koje redovito boje kosu imaju od 1,5 do 2,3 puta veći rizik da obole od raka mjehura, ovisno o tome koliko se dugo podvrgavaju tretmanima. 

Jedan od glavnih čimbenika rizika za razvoj raznih oblika raka, alergija i iritacija kože su boje, otapala, konzervansi i fenilendiamini, pa većina proizvođača boja za kosu, kako bi se ogradila, danas na svoje proizvode stavlja upozorenja o prisutnosti rizičnih kemikalija. Osim komercijalnih boja za kosu, na tržištu se mogu naći i one bez štetnih kemikalija ili onih koje su ih svele na minimum. Imajte na umu da trajne boje za kosu sadrže veći postotak kemikalija (amonijak, peroksid, PPD) od polutrajnih, koje će izdržati oko 3-5 pranja. 

Također, kosu je još uvijek moguće obojiti kanom. Želite li sačuvati svoje zdravlje, to je najbolji izbor – čistu kanu možete upotrebljavati ako ste alergični na neke od kemikalija koje se nalaze u komercijalnim bojama za kosu, a uz to je i trajna boja. Kana ne sadrži umjetne kemikalije poput PPD-a, konzervanse ili amonijak, ali ćete je morati ostaviti na kosi dulje od umjetnih boja. 

Usto, neće vam ošteti kosu, već naprotiv – revitalizirat će je i dati joj sjaj. Danas i na našem tržištu možete nabaviti polutrajne i trajne proizvode za bojanje kose na bazi kane. Uostalom, zašto u svijetu umjetnih plavuša, crnki i crvenokosih žena ne bi ste za promjenu bili ono što jeste?!