Navodno i djeca u vrtiću zapažaju da postoje originalne barbike i
akcijske figurice, za razliku od jeftinih kopija s tržnice. Pripadate
li skupini dobrostojećih roditelja koji ne žele kod svoje djece
razvijati snobizam i puki potrošački mentalitet, imat ćete problem sve
to objasniti djetetu, ali ćete bar imati kredibilitet jer je to vaš
stav i izbor. U odgojne svrhe vi ćete si, ako želite, moći priuštiti da
djetetu povremeno kupite markiranu haljinicu ili tenisice. Ako sebi ne
kupujete takve stvari i budete li s djetetom o tome razgovarali dok je
malo, i samo će shvatiti da skupe tenisice s velikom etiketom nisu
ništa udobnije ni ljepše od onih manje razvikanih i modernih. Vaše će
dijete polako shvaćati da markirane stvari nisu ništa posebno te da su
vaše vrijednosti i prioriteti drukčiji.
Iako na prvi pogled ne izgleda tako, gotovo ista stvar je i s
roditeljima skromnijih financijskih mogućnosti, jedino će uvjeravanje
djeteta ići nešto teže. Naime, kad dijete vidi da nemate, neće mu
uvijek biti jednostavno procijeniti što biste kupili, a što biste
odbili kupiti čak i da imate bogatstvo. Često u to nisu sigurni ni
odrasli i u tome leži problem.
Dakle, obitelji skromnijih financijskih mogućnosti djetetu će teže
objasniti što je svjesni izbor a što nužda, međutim, opet se sve svodi
na roditeljski primjer: dijete treba jasno vidjeti da su prioriteti,
primjerice, platiti režije i jesti voće svaki dan, zatim imati računalo
i pristup internetu, pa kupiti djetetu odijelo za karate ako želi
trenirati, a ne imati odjeću s markicom. Kako bude raslo, dijete će u
većini slučajeva polako shvaćati i usvajati vaše kriterije, prioritete
i moralne vrijednosti.
Međutim, ako i sami patite za skupim stvarima koje si ne možete
priuštiti, dijete će to osjetiti. Možda neće tako verbalizirati, ali
jednostavno vam neće vjerovati. Može se čak dogoditi da vas vrijeđa
zbog neimaštine i da vam sve češće govori kako ništa ne vrijedite. Ta
opasnost postoji čak i ako dijete odgajate uz čvrste moralne
vrijednosti – u određenoj dobi društvo može imati presudan utjecaj na
stavove djeteta, no u pravilu je to faza. Pokaže li se kao dugoročan
stav, najčešće je to znak da ste nešto propustili u odgoju. Ne
zaboravite, koliko god mediji bili jaki, koliko god se oni bogati
isticali i mahali simbolima bogatstva, pitanje je kamo želite gledati i
kamo upućujete svoje dijete: u tu bahatu manjinu ili (ipak) čestitu
većinu koja nema previše. Ako želi, dijete će uvijek naći više
prijatelja u čijem društvu popularnost nema veze s markiranim stvarima.
Tvrdnja ne počiva na teoriji, nego na iskustvu majke odraslog sina.
Znakovit je primjer obitelj s troje djece: najstarijem sinu i najmlađoj
kćeri gotovo uvijek su bez problema objasnili da samo tata radi i da
nemaju dovoljno za najskuplje stvari. Srednju kćer pokušali su odgajati
na isti način, međutim njene najbolje prijateljice pohađale su tečajeve
za male manekenke, nosile su revije i dobro su znale gdje se kupuje
moderna obleka. Te su cure bile lijepe, zapažene i omiljene, pa se, kao
po američkom stereotipu, u školi stvorila jedna skupina djece koja nije
previše obraćala pozornost na 'popularne' i druga skupina (uključujući
našu djevojčicu) koja je silno željela imitirati popularne i pridružiti
im se.
Roditelji djevojčice o kojoj pišemo učinili su tipičnu pogrešku: svako
malo zaduživali bi se i kćeri kupovali stvari za koje realno nemaju
mogućnosti. Majka je govorila da je svjesna da to nije dobro, ali da
nema srca gledati kćer kako pati. Svojim su potezima njeni roditelji
nehotice ipak priznali da je prihvatljivo ići niz struju, bez obzira na
to slažete li se s njom ili ne. Svaka daljnja priča manje je uvjerljiva.
Ovakva sitna 'dječja posla' su jedan od najefikasnijih načina za
širenje pogrešnih društvenih vrijednosti u najranijoj dobi. Ne
vjerujete li, raspitajte se kod nemalog broja prijatelja koji su
djetetu u petom osnovne kupili nepotrebni i nerazumnio skupi gadget.
Mnogi od njih reći će da se oni osobno baš s time ne slažu, ali 'to
danas svi imaju pa nema smisla da se moje dijete osjeća izopćeno'. Malo
je onih koji si takve skupe stvari mogu priuštiti, ali ih odbijaju
kupiti. Nije lako gledati dijete koje pati, ali roditeljstvo nije
uvijek ugodno. Još je teže prodati tinejdžeru priču o zdravim
vrijednostima ako i sami patite za prestižnim bezvezarijama. Sve se na
kraju svodi na to da dijete ipak osjeća istinu: roditelji koji i sami
žale za statusnim simbolima, teško će prevariti svoje dijete.
Maturske, poslovne, casual haljine
Dolazi nam lepse vreme kada u prvi plan dolaze haljinice, stigla je nova kolekcija prolece/leto 2017 u prodavnicu Zara, ako zelite...