Načini modnog postojanja

Global-Report

Nositi Valentino odeću znači živeti poput njega. Kreator je svoj defile nazvao 'Global' pa je svakom od 37 modela dao ime jednog grada jer je svima hteo ispričati priču o svojim privilegovanim putovanjima po našoj planeti.



 'Sevilla no bull', 'Power of London', 'Paris loves lovers', upućuju na klijenticu koja voli kretanja, avanture i neobičnosti. Žene koje nose takve modele ne samo da su materijalno obezbeđene i dobrog finansijskog zaleđa, nego slepo slede njegov način mišljenja i postojanja.

Valentino ih zna na to navesti i uspešno zavesti: svakom cilju odgovara diaporama, ogromna projekcija na zidu jedne od dvorana u svetu poznate pariske Visoke škole lepih umetnosti, čuvene ENSBA, što bi mi, jednostavnije, rekli - Likovne Akademije!





Za 'Flying to Rio' pokazuje se osobni jet, a za 'Grecian Yearn', pojavljuje se manekenka u raskošnoj haljini od taftana, boje slonove kosti ispod bolera od lanenog platna, izvezenog u nekoliko različitih tonova. Za 'Art Basel', sajam moderne umetnosti u Baleu, pistom prolazi dugačka kreatura u mantilu od lana kombiniranog s kineskom svilom, ispod kojeg se nazire haljina sa 'žabicama'.

Valentinova snaga je u savršenoj paralelnosti njegovog postojanja sa životom klijentica i obožavateljica. Na večeri koja slijedi defile upriličenoj u modernom stanu, pristupnoj novinarima i klijetima dubokog džepa, na zidu se projiciraju Cy Twombly i ostala platna suvremene umjetnosti.

Karl Lagerfeld je stvorio francuski vrt u sivilu ateljea Berthier, u podrumu pariške opere Garnier (postoji jos jedna na Trgu Bastille). Ali, kako Amerikanci koji su upravo kupili njegovu Gallery, obožavaju vijek Svjetlosti, a kreator je specijalist za 18. stoljeće i njegove napudrane pastelne svečanosti, novu je kolekciju prilagodio ukusu poslovnih partnera.

On je nedavno, prilikom proba u ulici Cambon, citirao Malapartea: U Francuskoj je Louis XV, još uvijek, najmoderniji! Tako je 'Kayser Karl' nastojao reći, predstavljajući svoje markize u kaputićima od tweeda i porculanskim bojama na čijim su nadlakticama vijorili volani iz Chantillya pod sasvim zakopčanim rukavima, da je veoma aktualan.





Haljine je posudio kod Watteaua ali se njegova inteligentna strategija blagog kopiranja, izgubila u prašini prošlosti. Nisu izostale ni porculanske ogrlice od kamelija koje je još nosila slavna kurtizana Pompadour. Od nje je posudio i mašne od ružičastog satena koje je je prišio na večernje oprave, stvorne za njujorške humanitarne svečanosti ili gala prezentacije u uvijek atraktivnom Versaillesu, iako se poznati dvorac dugo popravlja.

Christian Lacroix je izazvao znatiželju i govorkanja zadnjom, samostalnom kolekcijom jer je prodao svoju kuću, oformljenu još 1987. godine. Novi će vlasnik, duty free Falic, nastojati plasirati njegovu odjeću duginih boja, na južnoameričko tržište.





On je svježim, neo-hippi stilom, izazvao oduševljenje pa je ispraćen kišom karanfila. Večernje su satenske haljine, uvijene u muslin, ukrašene nakitom, neobične i privlačne. Zanimljive su i dugačke plave oprave, koje se otvaraju poput krošnji drveća s naljepljenim, brojnim listovima pa prekrivaju vitka tjela djevojaka koje ih nose.

Adeline André je organizirala unutarnje, mentalno, putovanje koje je veže s modnim istomišljenicima. Defile je upriličila u salonu starog hotela iz 18. stoljeća koji se još uvijek zove 'Liberal Bruant', u četvrti Marais. Publika je vidjela bivše manekenke, danas dame srednjih godina, ali očuvane i dopadljive. Obukla ih je u duge tunike od svjetlo zelenog muslina s obaveznim, svilenim kapuljačama ili u plisirane suknje, ispod kojih se nose hlače od krepa.







Marc Le Bihan je odabrao široke muslinske suknje ukrasivši ih dijamantima ili narandžastim detaljima.